Selo Dubovica se u pisanim izvorima spominje sredinom 16. stoljeća. Prvo ime naselja je Dudowycz, ali još u istom stoljeću spominje se i ime Dwbowycza. Na kraju 18. stoljeća spominju se dva zasebna naselja: Velika i Mala Dubovica.
Antun Kancijan u svojim «Traganjima za podrijetlom imena sela Ludbreške Podravine» iznosi pretpostavku da se Dubovica nekad ranije možda nazivala Kilijanovci ili Keljanovec. Selo tog imena upisano je u Frodnoharovu posjedu i starije je od naziva Dobawycz ili Dwbowycza. Povezano je s Kapelom Podravskom, jer se u izvoru navodi Kapela i Keljanovec, iz čega treba zaključiti da u neposradnoj blizini Kapele Podravske postoji i naselje Keljanovec. Kasnije se Keljanovec gubi i javljaju se novi nazivi; najprije Dobawycz, a kasnije Dubovica.
Mogli bismo zaključiti da je naselje promijenilo ime. Naziv naselja potječe od tadašnjeg biljnog pokrova. U okolici je bila hrastova šuma. Stari naziv za hrast je "dub" pa otud i naziv Dubovica.Jednim dijelom Dubovica je pripadala ludbreškom vlastelinstvu. Još 1636. godine poslala je ludbreška grofica Barbara Turoczy u Dubovicu svoje kmetove iz Hemovca (Sveti Đurđ) na sijeću drva. 1643. godine Dubovica dolazi u vlast hrvatskog bana grofa Ivana Draškovića. Gospodar Dubovice 1848. godine bio je Franjo Schmidt.U 19. stoljeću na veleposjedu Dubovica obredali su se Schmidti, Žbuli, te Božidar pl. Kukuljević Sakcinski.
Zadnji vlasnik ove kurije bila je koprivnička porodica Toplak. Tada je obitelj Toplak bila u posjedu 374 jutra i 1134 četvornih hvati zemlje, od čega 101 jutro i 315 četvornih hvati se nalazilo u kotaru Koprivnica. Također su bili vlasnici mlina na rijeci Plitvici, kojim su osim osnovne namjene osiguravali električnu energiju za vlastito gospodarstvo, ali i za okolne kuće. Zbog agrarne reforme i političkih prilika obitelj je ostala bez veleposjeda oko 1937. godine.
Izvor: Antun Kancijan - Traganjima za podrijetlom imena sela Ludbreške Podravine
